Brusilov, Aleksej Aleksejevič

Brusilov [brus’i'ləf], Aleksej Aleksejevič (Alekseevič), ruski general (Tiflis, danas Tbilisi, 31. VIII. 1853Moskva, 17. III. 1926). U vojnoj službi od 1867., istaknuo se za rata s Osmanlijama (1877–88) te poslije služio u konjičkoj časničkoj školi u Sankt Peterburgu. U I. svjetskom ratu zapovjednik VIII. armije, 1914. hametice porazio austrijsku vojsku i prodro preko Bukovine i Karpata u Madžarsku do Munkácsa. Kao glavni zapovjednik ruske jugozapadne fronte prodro 4. VI. 1916. kraj Lucka duboko na zapad, zahvatio lijevim krilom Lavov i Stanislav, zarobio oko 400 000 vojnika i osvojio cijelu Bukovinu i dio istočne Galicije. Zbog toga je Njemačka morala prebaciti znatne snage na istok, a Rumunjska je ušla u rat na strani Antante. U srpnju 1917., kao vrhovni zapovjednik ruske vojske, poduzeo je posljednju ofenzivu (ofenziva Kerenskoga), koja je završila potpunim rasulom vojske; 1919. priključio se Crvenoj armiji. Godine 1920., u doba rata s Poljskom, predsjednik Ratnoga vijeća pri glavnom zapovjedniku Tuhačevskom, a do mirovine 1924. vojni savjetnik i inspektor konjaništva Crvene armije.

Citiranje:
Brusilov, Aleksej Aleksejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 23. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9848>.