Buć, Stjepan, hrvatski političar i publicist (Orašac kraj Dubrovnika, 7. III. 1888 – München, 8. IV. 1975). Diplomirao i doktorirao pravo u Zürichu 1917. Zatim je bio odvjetnik u Zagrebu, gdje je započeo političku djelatnost. Izabran za skupštinskoga zastupnika Hrvatske republikanske seljačke stranke 1920. i 1925., a potom se priklanja Hrvatskoj stranci prava, na čijoj je listi 1927. izabran u skupštinu. Zastupao koncepciju samostalne hrvatske države. Godine 1938. pokrenuo list Nezavisnost. Zagovarao pronjemačku politiku i 1940. sudjelovao u osnutku Hrvatske nacionalsocijalističke stranke te uputio predstavku Adolfu Hitleru tražeći osnivanje hrvatske države. Kritički se odnosio prema nekim postupcima ustaškoga režima NDH. U svibnju 1945. emigrirao u Austriju, zatim u Italiju i napokon našao utočište u Njemačkoj, gdje djeluje u Hrvatskom narodnom odboru. Pokretač mnogobrojnih novina, u kojima je urednik i novinar. Pisao o političkim i gospodarskim temama. Objavio više knjiga i brošura, od kojih su istaknutije: Temeljne misli nauke Ante Starčevića (1936), Komunizam i nacionalizam (1936), Značajke i sudbina »Dušanovih carstva« (1957).