Buća, Nikola, kotorski plemić i diplomat (Kotor, ? – Raška, 1354). Sin plemića Petra. Zakupnik srpskih carina (između 1323–49). Sudjelovao u uspješno okončanim pregovorima i postizanju sporazuma kojim je 1333. srpski kralj Dušan ustupio Dubrovačkoj Republici Stonski rât i Ston. Zbog iskazanih zasluga Dubrovčani su ga nagradili posjedima u Stonu i Dubrovniku, a zajedno s bratom Mihom i njihovim potomcima uvrstili među dubrovačke patricije i građane (1336). Do smrti obnašao službu protovestijara na srpskome dvoru. Uspješan trgovački poduzetnik; zakupnik rudnika bakra u Brskovu (oko 1333., 1335); trgovao solju, srebrom i dr., s dubrovačkim i mletačkim poduzetnicima sklapao mnoge poslove. Ispravom iz 1344. odredio da se na području Dobrote na njegovu zemljištu sagradi crkva sv. Nikole i dominikanski samostan (porušen u XVI. st.). Smatran jednim od najuspješnijih poslovnih ljudi svojega doba.
