Budmani, Pero, hrvatski jezikoslovac (Dubrovnik, 27. X. 1835 – Castel Ferretti, Italija, 27. XII. 1914). Profesor u dubrovačkoj gimnaziji, a potom od 1883. do 1907. urednik Akademijina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika (obradio d–maslinski). Poliglot i vrstan matematičar, član JAZU, dopisni član Srpskog učenog društva i petrogradske Akademije znanosti. U ediciji Stari pisci hrvatski priredio više djela. U časopisima objavljivao prijevode. Prvi opisao jedan štokavski govor (Dubrovački dijalekat, kako se sada govori, Rad JAZU, 65/1883) te dao pregled hrvatskih gramatika i rječnika povodom 50. obljetnice ilirskoga preporoda (Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od 1835. godine, Rad JAZU, 80/1885). Uspješan kao gramatičar: Praktična gramatika ruskoga jezika za samouke (1888) i poznatija Grammatica della lingua serbo-croata (illirica) (1867), rađena na načelima karadžićevske jezične norme uz čuvanje više obilježja hrvatske gramatičarske tradicije.
