Barberini [~ri:'ni], rimska obitelj koja se, vjerojatno podrijetlom s toskanskog posjeda Barberino di Val d’Elsa, naselila u Rimu u prvoj pol. XVI. st. Maffeo (1568–1644), kao papa Urban VIII. (1623–44), uspio je nepotizmom i uzurpacijama uvećati moć i bogatstvo obitelji, koja je prisvojila različite feude i komende, pokupovala i sagradila mnoge palače u Rimu. Obiteljska palača kraj fontane Quattro (u Rimu), djelo C. Maderne i L. Berninija, bila je bogato urešena slikama, kipovima i goblenima. U njoj je bilo i kazalište, u kojem su se prikazivale i opere (pa je ono oko 1630. bilo središte talijanske operne umjetnosti), te knjižnica, jedna od najpoznatijih u tadašnjoj Europi. Kardinal Antonio st. (1569–1646), Urbanov brat, osnivač je različitih dobrotvornih ustanova. Urbanovi su nećaci kardinali Francesco (1597–1679), utemeljitelj obiteljske knjižnice Biblioteca Barberini, koja je 1902. otkupljena za Vatikansku knjižnicu, Antonio ml. (1608–71) i Taddeo (1603–47), zapovjednik papinskih postrojbi. Kad su nakon papine smrti, a zbog javnog ogorčenja, pozvani na odgovornost, kardinal Antonio ml., Francesco i general Taddeo prebjegli su u Francusku. Pod pritiskom Francuske novi papa Inocent X. pomirio se s Barberinima, vratio im konfiscirana imanja, Maffeu, Taddeovu sinu, dao nećakinju za ženu, a 23-godišnjeg Carla imenovao kardinalom. Ženidbama i udajama obitelj Barberini razgranala se po Italiji. Dižući nove palače Barberini su rušili antičke građevine u Rimu, pa je nastala poslovica: »Quod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini.« (lat.: Što ne učiniše barbari, učiniše Barberini). U muškoj lozi izumrli su 1736. – Galerija Barberini, poznata rimska galerija slika, nalazi se u palači Barberini.
