struka(e):

Bijelić, ime dviju hrvatskih brodovlasničkih obitelji na Pelješcu. Prvoj podrijetlo nije utvrđeno, no zna se da je potkraj XVIII. st. bila nastanjena u Basiljini, a u XIX. st. živjela je u Vignju i Orebiću. Od njezinih članova najpoznatiji je brodovlasnik Petrov sin Antun (1828–1915), dugogodišnji upravitelj i otpremni kapetan u Strudthoffovu brodogradilištu u Trstu, jedan od osnivača čitaoničkoga društva Casino u Orebiću 1866. i Pelješkoga pomorskog društva (1881). Svećenik Petar (1847–1916) 1880. jedan je od osnivača, od 1881. i predsjednik Narodne slavjanske čitaonice u Orebiću. – Druga obitelj podrijetlom je s Korčule, gdje se zvala Vlašić. Na Pelješac se doselila oko 1700. i nastanila najprije u Žukovcu iznad Kučišta, a poslije u Kučištu i Orebiću. Ivan (1809–85), Josip (1812–98) i Stjepan (1814–67) osnovali su 1849. u Kučištu brodarsko društvo Braća Bijelići, a 1891. nabavili su prvi čelični bark Stipan. Josipovi sinovi Miho (u. 1912) i Ivo, karatisti i kapetani, nabavili su 1910. prvi pelješki parobrod Mrav, koji je 1917. ušao u sastav novoosnovanoga društva Oceania u Trstu.

Citiranje:

Bijelić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bijelic>.