Boričevac, naselje u ličkom Pounju; 13 st. (2021). Leži 8 km jugoistočno od Donjega Lapca, nedaleko od granice s BiH. Gospodarsku osnovu čini poljoprivreda, ponajviše ratarstvo i stočarstvo. – Spominje se još sredinom XIII. st. kao utvrda roda Boričević iz plemena Lapčana. Padom Ostrovice 1521. i Boričevac je došao pod osmansku vlast, pod kojom je ostao do Svištovskoga mira 1791. Austrijske vlasti ondje potom naseljavaju stanovnike Lovinca. U mjestu je 1801. sagrađena crkva sv. Marije, 1807. utemeljena katolička župa. Godine 1809. selo je spaljeno u osmanskom napadu. Kao pogranično mjesto prema osmanskoj Bosni Boričevac je imao carinsku ispostavu i karantenu. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske i početka progona Srba, većinsko hrvatsko stanovništvo je u strahu od odmazde srpskih ustanika uglavnom izbjeglo noću s 1. na 2. VIII. 1941. u Kulen Vakuf, preostale su stanovnike srpski ustanici sutradan pobili, a selo uništili (popisom 1931. zabilježeno je 788 st., a 1948. 11 st.). U Kulen Vakufu ustanici su u rujnu 1941. počinili masovni zločin u kojem je poginuo i dio izbjeglih stanovnika Boričevca. Nakon II. svjetskoga rata Hrvatima nije bio omogućen povratak u Boričevac.
