struka(e):

Detrico [detri'ko], zadarska plemićka obitelj romanskog podrijetla. Začetnik roda Detricus de Gregorio već potkraj XIII. st. posjedovao je zemljišta u zaleđu Biograda. Njegov sin Grgur bio je 1335. sudac, a 1339. egzaminator zadarske komune; Grgurov sin Ivan u više je navrata bio zadarski rektor, a 1367. i prokurator; brat mu Šimun (u. oko 1448) bio je kraljevski vitez, egzaminator, rektor, izaslanik kralju Sigismundu u Knin (1397), 1399. i 1405. član Tajnoga vijeća, 1402. sudjelovao i u opsadi utvrde Vrana. Mletačka Republika nagradila ga je 1414. za vjernost stalnim godišnjim prihodom, koji su dobivali i njegovi potomci, a 1420. imenovan je trogirskim knezom. U vojnim službama istaknuli su se Ludovik, kapetan zadarskoga primorja (1447), i Ivan (u. 1546), soprakomit zadarske galije, 1509. te zapovjednik hrvatskog konjaništva u mletačkoj vojsci; 1520. sudjelovao u organiziranju obrane protiv Osmanlija u Dalmaciji i Krbavi. God. 1527. zabilježene su tri obitelji s 39 članova. U prvoj polovici XVI. st. braća Nikola i Lombardino bili su zapovjednici hrvatskog konjaništva. Kamilo je 1570–73. bio kapetan hrvatskog pješaštva i konjaništva na zadarskome području. Ističe se i latinist Ivan Krstitelj. Grgur (r. 1623) bio je vojni zapovjednik na zadarskome području. God. 1648. sudjelovao je u mletačkom osvajanju Klisa i pregovarao o uvjetima predaje Osmanlija s kliškim sandžak-begom, a 1656. bio je providur Makarske. Kao mletački izaslanik sudjelovao u pregovorima o mletačko-turskom razgraničenju u Dalmaciji. Njegov sin Lujo (1672–1749) ratovao je kao mletački kapetan u Morejskom ratu (1684–99). Po povratku u domovinu, stekao je naslov glavnog zapovjednika konjaništva i generalski čin. On je posljednji muški potomak obitelji koja se ubrajala među najmoćnije i najbogatije plemićke obitelji u Zadru.

Citiranje:

Detrico. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/detrico>.