struka(e):

Dinara, planinski masiv na granici Dalmacije (Hrvatska) i Bosne (BiH). Prostire se između Grahovskog i Livanjskoga polja na sjeveroistoku, doline rijeke Cetine na jugozapadu, doline Butišnice i Graba na sjeverozapadu; prema jugoistoku snizuje se između Sinjskoga polja i Buškoga blata. Dinara je iza Velebita najduže (84 km) planinsko bȉlo Dinarskoga gorja. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok i taj se smjer po njoj naziva dinarskim. S 1000 do 1400 m visoke krške površine izdiže se niz vrhova, najviši Veliki Troglav (Troglav, 1913 m; BiH); u Hrvatskoj je najviši vrh Dinara (lokalno Sinjal; 1831 m). Dinara u širem smislu obuhvaća Ilicu (Bursać, 1655 m), Gnjat (Veliki Bat, 1854 m) i Kamešnicu (Konj, 1856 m). Planina ima asimetričan izgled. Sjeveroistočna je padina strma, dok se jugozapadna strana stepeničasto spušta. U građi pretežu kredni vapnenci i dolomiti. Dinara je nabrana sredinom tercijara (alpsko nabiranje), ali je potkraj pliocena i na početkom kvartara bilo i mlađih pokreta (izdizanje). Za pleistocenske su glacijacije na sjeveroistočnoj strani Troglava bili ledenjaci, koji su ostavili jasne tragove. Zbog vapnenačke građe, na cijeloj planini nema vodenih tokova ni znatnijih vrela. U biljnom pokrovu sjeveroistočne strane prevladava miješana šuma (bukva s jelom i nešto smreke). Na jugozapadnim pristrancima raširen je krški kamenjar s rijetkim oazama kserofitne šume i šikare. U dolcima uspijevaju krumpir i žitarice. Planinski pašnjaci (ovčarstvo) nalaze se na zaobljenim vrhovima i po sedlima između njih. Preko sedla Vaganj (1173 m) vodi stara cesta Sinj–Livno. U jugoistočnome dijelu, kroz Kamešnicu, prokopan je 1969. odvodni tunel (dug 12,5 km) HE »Orlovac«. Po Dinari su dobili ime neki širi pojmovi u geotektonici (Dinaridi) i geografiji (Dinarsko gorje).

Citiranje:

Dinara. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dinara>.