Dolenjska, povijesno-geografska regija u jugoistočnoj Sloveniji, između Ljubljanske kotline, Gorjanaca (hrvatski Žumberak), Save i Kupe. Karakteriziraju ga nizine i nisko gorje. Stanovnici se bave poljodjelstvom, vinogradarstvom, industrijom (motorna vozila i dr.) i turizmom (Čateške toplice). Veća naselja: Novo mesto, Kočevje, Metlika, Črnomelj, Krško, Brežice. – Dolenjska je bila naseljena već u mlađem paleolitiku, a za neolitik i bakreno doba značajne su sojenice u Ljubljanskome barju. U halštatsko doba Dolenjska je bila već gusto nastanjena. Poslije je bila dio rimske Panonije, zatim u vlasti Ostrogota i Bizanta (prva polovica VI. st.) te Langobarda, a nakon njihova odlaska u Italiju 568. ondje su se naselili Slovenci; oni su u IX. st. došli pod Franke, a potkraj XIII. st. veći dio pod Habsburgovce. U XV. st. Dolenjska je bila izložena osmanskim napadajima; u rubna područja, posebno Belu krajinu, naselilo se dosta izbjeglica iz hrvatskog područja. U XVI. st. ondje su izbile seljačke bune; u XVIII. st. Dolenjska je organizirana u samostalan okrug, a kao poseban distrikt bila je i u sastavu Ilirskih provincija. U drugoj polovici XIX. st. agrarna kriza dovela je do jakog iseljavanja. God. 1941. Dolenjska je, osim uskoga pojasa uz Savu, koji su prisvojili Nijemci, pripojena Italiji. Operacije za oslobođenje Dolenjske završene su 9. svibnja 1945., kada je oslobođena i Ljubljana.
