struka(e):

Faetont (grč. Φαέϑων, Phaéthōn: svijetao, blistav), u grčkoj mitologiji, epitet boga sunca Helija i vlastito ime Helijeva sina. Upravljajući sunčevim kolima, Faetont, preslab da vlada krilatim vatrenim konjima, zađe s nebeskog puta i približi se Zemlji. Od žara sunčevih kola uzavreli su Eufrat, Oront, Ister i Tiber, u pustinju su se pretvorile Arabija, Nubija i Sahara, a stanovnici Afrike postali su crni. Da spriječi svjetski požar Zeus je munjom ubio mladića. Mit o mladome Faetontu ubraja se među vrlo stara tumačenja prirodnih pojava i podsjeća na neku pradavnu katastrofu (sušu, požar ili sl.). Faetont je kao simbol mladenačke težnje nadahnuo mnoge pjesnike (Euripid, Eshil, Ovidije) i likovne prikaze (krimski sarkofazi, barokni slikari).

Citiranje:

Faetont. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/faetont>.