Groningen [γro:'niŋə], glavni grad i luka istoimene pokrajine, sjeveroistočna Nizozemska; 237 999 st. (2023). U povijesnom središtu grada (teško oštećen za bombardiranja 1945), okruženom kanalima, ističu se crkva Martinikerk iz XIII. st. (pregrađena u gotičkom stilu u XV. st.) s 97 m visokim zvonikom, renesansna riznica zlata (Goudkantoor; XVII. st.) i gradska vijećnica (XVIII. st.). Sveučilište Rijksuniversiteit Groningen (osnovano 1614., drugo po starosti u Nizozemskoj), Hanzeatsko sveučilište primijenjenih znanosti (osnovano 1986); studenti čine četvrtinu stanovništva grada. Kazališta, mnogobrojni muzeji (gradski, pomorski, sveučilišni, fotografski Noorderlicht i dr.). Poljoprivredno je tržište (žitarice, industrijsko bilje, stoka), povezano kanalskom mrežom s jezerom IJsselmeerom i estuarijem Emsa. Riječna je luka do koje kanalom Eemsom (dug 26,4 km; izgrađen je 1866–76., proširen 1963) od luke Delfzijla plove i morski brodovi. Prehrambena (šećer, žestoka alkoholna pića), duhanska, drvna (pokućstvo), metalna i elektronička industrija, tvornice biciklâ; tiskarstvo. U okolici se nalaze ležišta prirodnoga plina. Međunarodna zračna luka (Eelde). – Prvi se put spominje 1040. kao vlasništvo biskupa od Utrechta. Od XII. st. razvio se u trgovačko središte koje je 1245. dobilo gradska prava te 1282. ušlo u savez gradova Hanze. U XIV. st. Groningen je bio gotovo neovisna aristokratska republika. Od 1515. bio je u vlasništvu vojvode od Gelderlanda, od 1536. cara Karla V., potom španjolskih Habsburgovaca do 1594. kada ga je osvojio Maurice od Nassaua te je Groningen ušao u sastav Nizozemske. Tijekom II. svjetskog rata pretrpio je znatna razaranja.
