struka(e):

imaginarno (francuski imaginaire), pojam što su ga 1930-ih uveli J.-P. Sartre i J. Lacan u različitim značenjima. Sartreova fenomenologijska studija vraća pravo predodžbenoj aktivnosti ljudske svijesti na račun spoznaje. Kršeći zakone spoznaje, npr. u procesu stvaranja ili čitanja književnog djela, predodžba oblikuje svoj imaginarni predmet postupkom irealizacije postojećega svijeta, ovlašćujući pritom nešto što iz njega izostaje. Zajedno sa simboličnim i zbiljskim, u Lacanovoj je psihoanalitičkoj koncepciji, imaginarno jedan aspekt tvorbe subjekta. U imaginarnom stadiju, između 6 i 18 mjeseci životne dobi, subjekt s pomoću fascinantnog odraza u zrcalu sjedinjuje svoje fragmentirano tijelo u cjelinu ega. Ali zbog patvorbene naravi zrcala, Lacan drži taj ego rezultatom otuđenja. Budući da je opunomoćenje ega tako već u samome početku plaćeno cijenom njegova razvlaštenja, imaginarni odnos između ega i njegova tvorbenog odraza ostaje u trajnom rascjepu, obilježen stalnom napetošću između hipnotičke zatravljenosti i destruktivnih nagona.

Citiranje:

imaginarno. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/imaginarno>.