struka(e):

Istrorumunji, ime skovano u romanistici za stanovnike jednoga sela na sjeveru Istre, u Ćićariji (Žejane), te nekoliko manjih južnoistarskih sela i zaselaka, smještenih uz sjeverni i sjeverozapadni rub Čepićkoga polja, jugozapadno od Učke, koji su do danas u živoj uporabi očuvali osebujan oblik rumunjskoga (→ istrorumunjski). Sami sebe najčešće nazivaju po imenima mjesta u kojima žive; na jugu, za cijelu južnu skupinu, sami rabe ime Vlasi (jed. Vlåh, mn. Vlåš, Vlås), dok ih okolno jednojezično hrvatsko stanovništvo zove Ćiribir/c/ima (Čiribir/c/ima; na jugu kadšto i sami prihvaćaju to ime). Staro ime Ćići (dijalektalno nerijetko i Čiči; njem. Tschitschen, tal. Cici, Cicci) odnosi se danas najčešće na sve stanovnike Ćićarije. Ime Rumeri posvjedočeno 1699. nije u živoj uporabi (to je približni zapis vjerojatno za izgovor [rumə'ri] < lat. Romani, jednako kao rumunjski Rumâni i arum. Armâni), ali su ga, u tom neadekvatnom obliku, posljednjih godina pokušala oživjeti neka društva. Istrorumunji nemaju posebnoga nacionalnog osjećaja i danas se od reda izjašnjavaju kao Hrvati. Potomci su Vlaha rumunjskog jezika koji su se potkraj XV. i početkom XVI. st. doselili iz sjeverne Dalmacije.

Citiranje:

Istrorumunji. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/istrorumunji>.