struka(e):

Klokočani, hrvatski plemićki rod. Bili su jobagioni utvrđenoga grada Klokoča nad utokom Ribnice u Glinu, u blizini Vojnića. Poveljom Bele IV. iz 1224. bili su oslobođeni ovisnosti o gospodarima grada Klokoča pa su dobili klokočke posjede uz obvezu da u slučaju potrebe kralju daju 15 oklopnika i 100 pješaka. Povlastice su im potvrdili kraljevi Ludovik I. Anžuvinac (1381), Sigismund Luksemburgovac (1412) i Ferdinand I. Habsburgovac (1550). God. 1387. Sigismund Luksemburgovac dao je klokočki distrikt, zajedno s gradom Cetinom, knezu Ivanu V. Frankapanu za zasluge prilikom oslobađanja kraljice Marije iz ruku pobunjenih plemića. Poslije je klokočki distrikt podvrgnut Ulriku II. i Fridriku II. Celjskomu, Janu Vitovcu te Ivanu Karloviću. Od polovice XVI. st. sukobljivali su se s okolnom vlastelom, a sa Zagrebačkim kaptolom oko desetine. Rodu pripadaju plemićke obitelji Otmić, Vojković, Maretić, Šimunčić, Vojnović, Polažanić, Stepić, Lomnički, Gerdaković, Pavlaković, Galić-Horvat. Za osmanskih ratova mnogi od njih odselili su se u okolicu Zagreba, Hrvatsko zagorje i Turopolje te su ondje stekli posjede.

Citiranje:

Klokočani. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/klokocani>.