struka(e):

Ladoško jezero (ruski Ladožskoe ozero/Лaдожское oзеро [la'dəšskə·i o'z’irə]), također Ladoga/Лaдогa [la'dəgə]), jezero ledenjačkoga podrijetla na sjeverozapadu europskoga dijela Rusije, površinom najveće jezero Europe; 17 872 km², s otocima (ukupno oko 660, od čega 500 u sjevernome dijelu; najpoznatiji je Valaam) obuhvaća 18 329 km². Leži u Kareliji i Lenjingradskoj oblasti Rusije. Jezersku su zavalu oblikovali ledenjaci u pleistocenu. Dugo je 219 km; srednja dubina iznosi 51 m; najdublje je u sjevernome dijelu (do 230 m). U jezero utječe 35 rijeka (glavne su Volhov, Svir/Svir’, Vuoksa), a iz njega istječe Neva, koja ga povezuje s Finskim zaljevom. Ladoga je sastavni dio velikoga unutarnjeg Volgo-baltičkoga vodenog puta; s Bijelim morem povezano je rijekom Svir i Bjelomorsko-baltičkim kanalom. Na obali jezera glavni su gradovi i pristaništa Priozersk, Šliseljburg (Šlissel’burg; prije Petrokrepost), Novaja Ladoga i Sortavala. Jezero obiluje ribom (losos, pastrva). Zaleđeno je od prosinca do kraja veljače; u kolovozu srednja temperatura površinskoga sloja vode iznosi oko 16 °C. – Za II. svjetskoga rata (1941–43) preko zaleđenoga jezera (»put života«) bila su evakuirana djeca i ranjenici i opskrbljivan (hranom, ogrjevom, ratnim i sanitetskim materijalom) blokirani Lenjingrad (danas Sankt Peterburg).

Citiranje:

Ladoško jezero. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ladosko-jezero>.