struka(e): |

Lezbos ili Lezb (Lesvos, grčki Λέσβος, Lésbos, novogrčki izgovor [le'zvos], također Mitilini), grčki otok u Egejskome moru, izravno pred obalom Turske (Mala Azija); 1632,8 km², 86 436 st. (2011). Vulkanskoga je podrijetla (česti potresi) i vrlo plodan. Najviši je u južnome dijelu (968 m). Obala je dobro razvedena; Kaloniski zaljev na zapadnoj strani otoka prodire oko 20 km duboko u kopno. Razvijeno je vinogradarstvo, maslinarstvo, uzgoj žitarica, agruma i smokava. Proizvodnja sapuna, rakije (uzo) i maslinova ulja za izvoz; solane. Kamenolomi mramora. Ležišta magnezita, barita, olovne i kromove rude. Turizam. Najveći grad i luka te upravno središte regije Sjevernoga Egeja je Mitilini (Mytilḗnē; 27 871 st., 2011), antička Mitilena, rodno mjesto Sapfe i Alkeja. Međunarodna zračna luka. – Iskopine svjedoče o prvim naseobinama na otoku iz brončanoga doba (oko 3400. pr. Kr.); tragovi iz mikenskoga razdoblja. U XI. st. pr. Kr. otok su naselili Eolci, koji su poslije osnovali Smirnu. U VII. st. pr. Kr. središte eolske civilizacije (pjesnici Sapfa, Alkej). Godine 546. pr. Kr. osvojili ga Perzijanci, 477. pr. Kr. član Delskoga saveza. Godine 426. pr. Kr. pobunio se protiv Atene i bio oštro kažnjen. Poslije je bio pod vlašću Makedonaca, Rimljana, Bizanta, Seldžukida, Venecije itd. Bizantinci su ga 1355. prepustili genovskoj obitelji Cateluzzi; Osmanlije su ga osvojili 1462. i njime vladali do 1912. Nakon Drugoga balkanskoga rata pripao 1913. Grčkoj.

Citiranje:

Lezbos. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lezbos>.