Ožegović, hrvatski plemićki rod. Prema svojoj postojbini u nekadašnjoj Križevačkoj županiji, nosili su pridjevak »od Barlabaševca«. Prema predaji, od doba kralja Bele IV. Arpadovića pripadali su kalničkim jobagionima. Prvi poznati pripadnik roda, kojega spominju izvori iz 1496. i 1526., bio je Andrija Ožeg iz Barlabaševca. U XVI. st. istaknuo se Nikola kao jedan od zapovjednika obrane utvrde Gvozdansko (1578). God. 1646. kralj Ferdinand III. Habsburški potvrdio je Ivanu Martinovu Ožegu prava kalničkoga plemstva. Potkraj XVII. st. istaknuo se Ivan, zapovjednik u kraljevskoj vojsci, a u XVIII. st. Juraj (1737–73), doktor teologije i kroničar, pisac djela u obranu zagrebačkoga biskupa Franje Thauszyja (Glavna dobročinstva … Franje Thauszyja – Praecipua misericordiae opera … Francisci Thauszy, 1769). Jurjev brat Pavao bio je veliki sudac Križevačke županije, a njegov sin → Mirko senjsko-modruški biskup i saborski zastupnik. U prvoj polovici XIX. st. u političkome životu Hrvatske istaknuo se Stjepan (1770–1837), vijećnik Kraljevskoga sudbenoga stola u Zagrebu, protonotar Kraljevine i poslanik Hrvatskoga sabora na zajedničkom saboru u Požunu (1825–27. i 1830). God. 1832. Hrvatskomu je saboru predstavio svoj spis O kontribuciji Hrvatske ili nekadašnje Slavonije (De contributione Croatiae seu Superioris Slavoniae), kojim je dao smjernice za rješenje ustavnoga prava Hrvatske i pitanja hrvatske kontribucije. Stjepanov sin Gustav, vlasnik imanja Klokovec, novčano je pomagao preporodne krugove, posebice Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, a njegov brat Metel bio je istaknuti političar i preporoditelj te nasljednik barunskoga naslova. God. 1858. kupio je imanje Bela, a 1860. Kalnik i Guščerovec. Naslijedio ga je sin Ljudevit (1841–1913), donator i slikar amater. U XX. st. istaknuti članovi obitelji bili su operna pjevačica Lucija (1896–1962) i geolog Franjo. Potomci obitelji i danas žive u Hrvatskoj.
