P. 1. Dvadeset i drugo slovo hrvatske abecede i petnaesto latinske, za bezvučni bilabijalni okluziv /p/, silabičkoga imena pe. Kroz povijest je izrazito mijenjao oblik. Najstarije mu se slikovno podrijetlo pronalazi u hijeroglifskom prikazu koplja ili usta. U svim inačicama semitskoga pisma pe izgleda kao u lijevo svijena kuka. To slovo u najstarijim grčkim natpisima dolazi u istom obliku ili tek s izrazitijom uglatosti; postupno se zarotiralo u lijevo, te se time postigla otvorenost na desno. Potom se u grčkom pismu (pod nazivom pi) desni kraj kuke produljio do dna retka spuštajući se pod pravim kutom iz gornje, kraće linije koja se priljubila uz gornji redački rub. Odatle je preuzet u ćirilicu i u druge derivate grčkog pisma. Oblo zatvaranje slovnog oka na gornjoj polovici retka što je obilježilo daljnji razvoj slova p na italskom poluotoku, tj. poslije u latinici, u grčkom pismu označuje glas /r/. U nekim italičkim pismima (npr. u mesapskome, umbrijskome) očuvao se i nadalje starosemitski kukasti znak. Kroz sve minuskulne latiničke inačice slovo se pe malo mijenjalo: kružnica je u potpunosti smještena u središnjem dijelu retka, a jarbol spušten. U latiničkome kurzivu, npr. već u rimskome iz VI. st., kružnica često – zbog zakonitosti brzopisnoga duktusa – odozdo nije do kraja spojena. Sve do suvremene latinice to slovo nije mijenjalo svoj oblik, a razlike se svode tek na promjene duktusa i stilizacije. Glagoljična inačica azbučnoga slova pokoj po odnosu slovnoga oka i haste može upućivati na povezanost s istim grčko-lat. slovom.
U hrvatskom je jeziku glas p bezvučni bilabijalni (dvousneni) okluziv. Postao je od praslavenskoga i indoeur. glasa *p (npr. pet od praslavenskoga *pętь od indoeuropskoga *penkwe); kadšto postaje obezvučenjem od glasa b ispred bezvučnih suglasnika (npr. opstati od *obstati), a dolazi i u posuđenicama iz drugih jezika: percipirati (< lat.), piramida (< grč.), perčin (< tur.), pipa (< tal.), pegla (< njem.), punč (< engl.), poza (< franc.), itd.
2. U mjeriteljstvu, (P) znak za decimalni predmetak peta-; (p) znak za decimalni predmetak piko-.
3. Kemijski simbol (P) za fosfor.
4. U logici, znak (P) za predikat suda, ili (p) u modusima silogističkih figura za mogućnost nepotpunog obrata (conversio per accidens). (→ modus)
5.Kratica (p.) za pagina (lat.: stranica).
6. Kratica (p.) za pater (lat.: otac), titulu pri oslovljavanju katoličkih svećenika redovnika.
7. Oznaka (p) za neke novčane jedinice: peseta, peso.
8. U fizici, znak (P) za snagu (engleski power), električnu polarizaciju i parnost; znak (p) za količinu gibanja, tlak (latinski pressura) i električni dipolni moment.
9. U matematici, znak (P) za ploštinu.
