struka(e):

Paleolozi (grč. Παλαιολόγοι, Palaiológoi), bizantska vladarska dinastija. Prvi poznati pripadnik bizantskoga plemićkoga roda Paleologa bio je Nikefor, vojskovođa cara Mihaela VII. (1071–78). Uspon roda započeo je za vladavine dinastije Komnen, kada su pojedini njegovi članovi stekli visoke vojne službe te su se ženidbama povezali s najistaknutijim bizantskim plemićkim rodovima (Duke, Komneni, Angeli). Aleksije se oženio Irenom, kćerju cara Aleksija III. Angela (1195–1203), a njegovu sinu Androniku povjerio je car Teodor I. Laskaris vojno ustrojavanje Nikejskoga Carstva. Andronikov sin Mihael VIII. utemeljitelj je nove carske dinastije, koja je Bizantom vladala 1261–1453., i dala devet careva; nakon Mihaela VIII. Carstvom su vladali Andronik II. (1282–1328), Andronik III. (1328–41), Ivan V. (1341–91), Andronik IV. (1376–79), Ivan VII. (1390–91), Emanuel II. (1391–1425), Ivan VIII. (1425–48) i Konstantin XI. (1449–53), posljednji bizantski car, koji je poginuo u obrani Carigrada od Osmanlija, ne ostavivši potomstvo. Posljednji izravni muški izdanci dinastije bili su Konstantinova mlađa braća, morejski despoti Demetrije i Toma. Demetrije je umro u Drinopolju 1470. kao osmanski podložnik, a Toma u Rimu 1465. kao papinski štićenik. Udajom Tomine kćeri Zoe (Sofija) za moskovskoga velikoga kneza Ivana III. Vasiljeviča (1472), povezalo se bizantsko carsko naslijeđe s ruskom carskom idejom. Ime Paleolog susreće se i kod osoba koje nisu pripadale carskoj obitelji.

Citiranje:

Paleolozi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/paleolozi>.