struka(e):

pojava, ono što se pokazuje na nečemu drugom, što ono samo nije, za razliku od fenomena, koji je to što se pokazuje na samome sebi. U tom smislu pojava može biti i privid na nekoj stvari, ali se od privida razlikuje po tome što bitno upućuje na neku stvar u njezinoj neposrednoj danosti, čija je ona pojava. Pojava se pokazuje neposredno, najprije u osjetilnoj zamjedbi, a potom i u svijesti. Stoga je suprotna »stvari po sebi« (I. Kant), vezana je za ono predmetno, što se može obuhvatiti u jedinstvu neke kategorije. U pojavi stvari nikada nije sadržana bit stvari, premda tek njezino neposredno zrenje upućuje na njezino neosjetilno pojmovno zahvaćanje. U objektivnom smislu pojava označuje ono što se misaono može pripisati nečemu što objektivno leži u temelju neke stvari; u nadobjektivnom smislu ona je transcendencija bitka po sebi u šiframa, tj. danost toga transcendentnoga u svijesti imanentnim osjetilnim tragovima u zbiljnosti, a u apsolutnom smislu ona je izvjesnost onog apsolutnoga, koje kao takvo nikada ne može postati objekt osjetilno uvjetovane svijesti (K. Jaspers).

Citiranje:

pojava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pojava>.