struka(e):
ilustracija
PRADO, ulaz u muzej

Prado  [pra'δo] (Museo Nacional del Prado ili Museo del Prado), nacionalni umjetnički muzej u središtu Madrida, u blizini parka El Retiro, jedan od najvećih i najposjećenijih u svijetu. Smješten je u neoklasicističkoj zgradi, podignutoj po narudžbi kralja Karla III. za Prirodoslovni kabinet (prema nacrtima Juana de Villanuevea iz 1785), a koju je njegov unuk, kralj Ferdinand VII., na poticaj svoje žene, kraljice Marije Isabele de Braganza, prenamijenio u Kraljevski muzej slika i skulptura. Muzej je za javnost otvoren 1819., a od 1868. nosi ime Nacionalni muzej Prado. S muzejom El Reina i Museom Thyssen-Bornemisza (nacionalni muzej s umjetničkom zbirkom povijesne i suvremene umjetnosti, otvoren 1992) tvori tzv. Zlatni trokut muzeja (Triángulo del Arte) na Paseo del Prado.

Jezgru muzejskoga fundusa čini kraljevska zbirka, sakupljena iz različitih kraljevskih rezidencija. Zbirka se u XVI. st., za Karla V. Habsburgovca (u Španjolskoj vladao kao Karlo I.), počela ubrzano širiti, a osobito kasnije, za Habsburgovaca i Burbonaca, kada se popunjavala remek-djelima, slikama poput Boschova Vrta zemaljskih užitaka, El Grecova Portreta plemića s rukom na prsima, Mantegnine Smrti Bogorodice, Rafaelove Svete obitelji (La Perla), Tizianova Cara Karla V. na konju, Tintorettova Pranja nogu, Dürerova Autoportreta, Rubensove Tri gracije i Goyine Obitelji Karla IV. te najglasovitijim eksponatom Velázquezovim Las Meninas.

Muzejska zbirka se potom popunjavala putem donacija (Frédéric Émile dʼErlanger donirao je Goyine crne slike), oporuka ili kupnjom, u novije doba djelima El Greca (Bijeg u Egipat), Goye (Grofica Chinchón), Velázqueza (Portret Ferdinanda Brandanija), Fra Angelica (Madonna s narom), a fundus je obogaćen i vrijednim slikama iz drugih madridskih muzeja, Musea de la Trinidad (škola Jana Van Eycka, Fontana milosrđa, Pedro Berruguete, Sveti Dominik sudi hereticima, pet El Grecovih platna naslikanih za Colegio de Doña María de Aragón) i Musea de Arte Moderno, djelima iz XIX. st. (Frederico Madrazo, Vicente López Portaña, Carlos de Haes, i dr.).

Danas muzejsku zbirku čine europske umjetnine podijeljene u šest cjelina (talijansko i francusko slikarstvo do 1800., flamansko i sjevernoeuropsko do 1800., slikarstvo XIX. st., grafike, crteži i fotografije, skulptura i djela primijenjene umjetnosti), od kojih se posebno ističe kolekcija španjolske umjetnosti (djela Francisca de Zurbarána, El Greca, Diega Velázqueza, Bartoloméa Estebana Murilla, Joséa de Ribere, Francisca Joséa de Goye y Lucientesa, i dr.), jedna od najcjenjenijih u svijetu.

U aneksu Casón del Buen Retiro, izgrađenome za plesnu dvoranu u XVII. st. i oslikanome freskom Zlatno runo (1697), remek-djelom Luke Giordana, od 1971. čuvala se umjetnost XIX. st., od 1981. do početka temeljite restauracije zgrade 1992. i Picassova Guernica (sada u El Reina), a danas je tu učilište i knjižnica muzeja.

Citiranje:

Prado. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/prado>.