Pribina, knez u Donjoj Panoniji (?, prva polovica IX. st. – ?, između II. 860. i III. 861). Bio je gospodar Nitre (u današnjoj Slovačkoj). Već je tada, dok još nije bio pokršten, održavao dobre odnose s bavarskim plemstvom i salzburškom Crkvom, a vjerojatno je bio i oženjen Bavarkom ugledna podrijetla, zahvaljujući kojoj je u Nitri 827/828. bila posvećena prva crkva na slavenskom području sjeverno od Dunava. Pošto ga je moravski knez Mojmir I. protjerao, oko 833. prešao je na franački teritorij, gdje ga je u Regensburgu primio kralj Ludvig I. (II.) Njemački, po čijem je nalogu bio pokršten u Traismaueru. Ime mu je zabilježeno u Čedadskom evanđelistaru, a podatke o njem donosi spis Pokrštenje Bavaraca i Karantanaca (Conversio Bagoariorum et Carantanorum). Iz nepoznatih se razloga sukobio s prefektom Istočne marke Ratbodom, pa je pobjegao k Bugarima, a onda Ratimiru, nasljedniku sisačkoga kneza Ljudevita Posavskoga, ali je pod Ratbodovim pritiskom morao nastaviti bijeg u Kranjsku (Karniola), gdje ga je napokon grof Salahon pomirio s prefektom. Ludvig I. (II.) Njemački dodijelio mu je 840. kao feud područje na zapadnoj obali Blatnoga jezera (madž. Balaton), oko rijeke Zale, gdje je Pribina podigao Blatni grad (madž. Zalavár, njem. Moosburg) na raskrižju antičkih cesta. U gradu je, uz pomoć salzburškoga nadbiskupa, podigao tri crkve, a u cijeloj kneževini još 17. Stanovništvo njegove kneževine sastojalo se od Slavena, Bavaraca, Karantanaca te ostataka Avara i Gepida. U njegovoj su se vlasti nalazili i Ptuj i Pečuh. Kralj Ludvig I. (II.) Njemački poklonio mu je 846. god. 100 selišta uz rijeku Valchau (ne može se pouzdano utvrditi o kojoj je rijeci riječ), a 847. dobio je grofovsku titulu i svoj feud u vlasništvo. Bio je istodobno nositelj državne vlasti (comes) i plemenski knez (dux). Poginuo je ratujući protiv Moravljana, koji su bili saveznici Karlmana u borbi protiv njegova oca, kralja Ludviga I. (II.) Njemačkoga. Naslijedio ga je sin Kocelj (Kadaloh).
