struka(e):

prilog ili adverb (lat. adverbium: što pripada uz glagol), u lingvistici, naziv za vrstu riječi koja modificira značenje glagola ili sintaktičke skupine (fraze) kojom upravlja glagol. U općem smislu prilozi opisuju okolnosti radnje ili stanja koji su izraženi glagolom, npr. u rečenici Ivan je pažljivo čitao knjigu prilog pažljivo izražava način na koji subjekt rečenice (Ivan) vrši glagolsku radnju (čitanje). U školskoj se gramatici priloge određuje kao riječi koje odgovaraju na pitanja poput kako, kada i gdje, pa se po značenju razlikuju prilozi načina (brzo), vremena (danas), mjesta (vani) i dr. Premda većina jezika ima priloge, postoje jezici u kojima se oni ne mogu izdvojiti kao posebna vrsta riječi. U nekima se priloška značenja iskazuju imenicama i pridjevima u nekim padežnim oblicima ili prijedložnim izrazima (kao što u hrvatskome prijedložni izraz u tajnosti često može zamijeniti prilog potajice), dok se u drugima priloška značenja iskazuju posebnim afiksima na glagolu (npr. u američkom indijanskom jeziku jana). U hrv. jeziku prilozi su često oblikom identični nominativu i akuzativu jednine srednjega roda pridjeva (usp. hrvatski brzo, polako, lijepo, dobro, odvažno, itd). Poput pridjeva, i prilozi u hrvatskome imaju stupnjevanje (komparaciju; usp. lijepo, ljepše, najljepše), a većina pridjevskih modifikatora može se pridodati i prilozima (usp. izraze vrlo lijepa djevojka, gdje modifikator vrlo pobliže određuje pridjev lijepa, i vrlo lijepo pjevati, gdje modifikator vrlo određuje prilog lijepo).

Citiranje:

prilog. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/prilog>.