Simeon, bugarski knez od 893. i car od 913 (Pliska, oko 864 – Preslav, 27. V. 927). Sin kneza Borisa I. Nakon obrazovanja u Carigradu zamonašio se u Bugarskoj (oko 886) te posvetio književnoj djelatnosti. Postao je knezom pošto je njegov brat Vladimir bio zbačen s prijestolja (893). Premjestio je prijestolnicu iz Pliske u Preslav. Poveo je dva dugotrajna rata protiv Bizanta (894–899., 912–924) te proširio granice svoje države daleko na jug. Pobjedom u istočnoj Traciji (896) prisilio je Bizant na plaćanje godišnjega danka. Istodobno je uz pomoć Pečenega odbio Madžare, koji se potom naseljavaju u Panonskoj nizini. U drugom ratu pokušao je osvojiti Carigrad, prvi ga je put opsjeo 913. Tada ga je carigradski patrijarh Nikola I. Mistik okrunio carem. Nakon neuspjelih pregovora o braku između Simeonove kćeri i mladoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta, iznova je provalio na bizantsko područje i osvojio Hadrianopolis (914). Nakon odlučujuće pobjede nad bizantskom vojskom (917) kraj Anhijala (u blizini današnjega Burgasa), uzeo je naslov »cara Bugara i Romeja« i prodro opet do Carigrada. No ni tada, kao ni 923., nije uspio osvojiti bizantsku prijestolnicu i stvoriti bizantsko-bugarsko carstvo. Kako bi naglasio bugarsku samostalnost i u crkvenom pogledu, proglasio je metropolita u Preslavu patrijarhom i povezao se s papom. Državi je pripojio i Srbiju (924), a u pohodu na Hrvatsku bugarski vojskovođa Alogobotur doživio je poraz na nepoznatome mjestu, moguće u bosanskim planinama (926). Promicao je kulturnu djelatnost, osobito književnost. Podignuo je mnoge svjetovne i crkvene građevine. Nakon smrti naslijedio ga je sin Petar.
