struka(e):

Snačići (Svačići, Svadčići), hrvatski plemeniti rod s matičnim posjedima u Pocetinju. Među najstarijim poznatim članovima roda izdvaja se za vladavine kralja Dmitra Zvonimira (1075–89) ban Petar, koji je u historiografiji poistovjećen s posljednjim hrvatskim kraljem, a koji je poginuo (1097) u bitci na Gvozdu. Snačići su uspjeli ući u zajednicu »dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske«, pa se tako izvjesni župan (comes) Juraj od roda Snačića (Georgius de genere Snachitorum) spominje u → Pacta conventa kao jedan od dvanaestorice plemenitih i mudrijih pregovarača koje su Hrvati poslali (Chroates ... miserunt XII nobiles sapienciores...) kralju Kolomanu. Nakon tih događaja pripadnici se toga roda u poznatim izvorima pojavljuju vrlo rijetko, a među njima se u prvoj polovici XIV. st. ističe Nelipac (generationis Suadcich), utemeljitelj obitelji knezova Cetinskih (Nelipčića, Nelipića). Pored podataka o toj obitelji, postoji sasvim izdvojen podatak iz god. 1343. o izvjesnom Gojslavu, sinu Prodijevu de Saucichorum u Kliškoj županiji, a pretpostavka da je i knez Domald (u. oko 1243) bio član roda nije pouzdano dokazana. Po svemu sudeći, Snačići su smrću kneza Ivaniša Nelipčića (1435) izumrli po muškoj lozi, a baštinske posjede roda počeo je već kralj Sigismund Luksemburški dijeliti svojim pristašama, osobito Talovcima.

Citiranje:

Snačići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/snacici>.