struka(e):

Stupići, hrvatski plemićki rod koji se u razvijenom i kasnom srednjem vijeku spominje na području zadarskoga i novigradskoga distrikta. U latinskim se izvorima njegovi članovi najčešće spominju uz izraz de genere Stupich. Sjedište roda bilo je mjesto Stupići, koje se nalazilo između Nadina, Smilčića i Zemunika. U XIV. i XV. st. članovi roda često se spominju kao vlasnici zemljoposjeda u zadarskom i novigradskom distriktu, osobito u selima Bibinje, Biljani i Ražanac te na lokalitetu poznatome pod latinskim nazivom sub monte Ferreo (pod Željeznim brdom). Velik broj članova roda od kraja XIV. do početka XVI. st. nastanio se u obližnjim priobalnim gradovima, Ninu, Novigradu, te posebice u Zadru, gdje se njegovi članovi spominju kao stanovnici (habitatores) ili pak kao građani (cives). Članovi roda bavili su se trgovinom ili obrtima kao npr. Maroje, sin Ratka, koji se spominje kao zadarski krznar (pelliparius). Potkraj XV. i početkom XVI. st. među pripadnicima roda Stupić osobito se isticao zadarski građanin magistar Franjo, koji je zabilježen u zadarskim bilježničkim ispravama od 1483. do 1527. Spominje se kao kirurg i ljekarnik, koji je stečeni imetak ulagao u kupnju zemljoposjeda u okolici grada. Tako je 1492. od samostana sv. Marije u Zadru kupio jedan zemljoposjed u Bibinju, a 1523. spominje se i kao vlasnik zemljišta sub monte Ferreo u zadarskom distriktu. Potkraj XV. st. kao vlasnik zemljoposjeda na području zadarskoga distrikta spominje se i Pavao Katić iz roda Stupića (de genere Stupich), koji je živio u podgrađu Novigrada. Zbog stalnoga vojnog pritiska Osmanlija na zaleđe i distrikte dalmatinskih komuna, posebice nakon 1460., Stupići su prvo nastavali obližnje gradove, a tijekom XVI. st. započela je njihova migracija prema sjeveru.

Citiranje:

Stupići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/stupici>.