struka(e):

suprotnost, kategorija filozofije i logike kojom se pokazuje sukobljivanje unutar dvaju koordinantnih pojmova kao i odnos između dvaju sudova. U tradicionalnoj logici suprotnost je oprjeka nekomu sudu kao njegovu logičkomu ekvivalentu oblikovanu operacijom suprotnosti. Za četiri temeljna silogizma, to je: 1) Svi A su B – u Nijedno A nije B; 2) Nijedno A nije B – u Svi A nisu ne-B; 3) Neki A su B – u Neki A su ne-B; 4) Neki A nisu B – u Neki A su ne-B. S. u užem smislu, odnos je između univerzalno-afirmativnog i univerzalno-negativnoga, a u širem smislu, odnos između svaka dva suda koji ne mogu biti istodobno istiniti, a mogu biti (ali ne moraju) istodobno neistiniti – konjunktivni i binegativni sudovi. Temeljni je postulat formalne logike da od dvaju proturječnih sudova samo jedan može biti istinit, ali je apozicija toga stava primjerena zatvorenomu deduktivnomu sustavu. Različita su logička shvaćanja problema suprotnosti. Već u Heraklitovoj filozofiji, u tumačenju fenomena gibanja kao načina opstojnosti zbilje, govori se o borbi suprotnosti. Filozofske teorije koje svijet tumače prema statičkomu obrascu isključuju suprotnost kao imanentno svojstvo zbilje. U različitim filozofskim teorijama razlaže se ideja o borbi i jedinstvu suprotnosti, a Hegel taj problem uspostavlja kao temeljno svojstvo dijalektičkoga procesa u kojem je duh nositelj tih procesa. U Marxovoj filozofiji ljudska praksa nositelj je suprotnosti u društvu, ujedno i kreativan činitelj razrješenja. Suprotnost u suvremenijim teorijama prisutna je u polarnim pojmovima, koji ističu svoj identitet djelomično kroz suprotnost s drugim pojmovima.

Citiranje:

suprotnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/suprotnost>.