Tankred [ta'~], francuski vojskovođa (?, 1072 – ?, 1112). Po majci unuk Roberta Guiscarda. Godine 1096. otišao je u Prvi križarski rat, pridruživši se svojem ujaku Boemundu. Istaknuo se u borbama kraj Antiohije (1098). Prilikom osvojenja Jeruzalema (1099) tvrdio je da je bio prvi križar koji je ušao u grad, zajedno s Gastonom IV. od Béarna. Prema njegovim zapovijedima, dio muslimanskih i židovskih zarobljenika bio je ubijen, bez obzira na spol. Kada je bilo uspostavljeno Jeruzalemsko Kraljevstvo, postao je knez Galileje, a 1104. i regent Antiohije, pošto su Boemunda zarobili turkmenski Danišmendi. Njegovu biografiju naslovljenu Tankredova djela (Gesta Tancredi) napisao je njegov suvremenik Raoul iz Caena, a njegove podvige veličali su T. Tasso u epu Oslobođeni Jeruzalem, potom Voltaire i I. Madách, a u glazbi C. Monteverdi i G. Rossini.
