Tasmania [tæzmẹi'niə], otok (udomaćeno i Tasmanija; 64 519 km²) i najmanja savezna država u Australiji koja s okolnim otocima (Flinders, King i mnogi drugi) ukupno obuhvaća 68 401 km². Od australskoga kopna odvojen je Bassovim prolazom. Građen je pretežno od pretkambrijskih i paleozojskih stijena s bazaltnim pokrovima. Sa središnjega planinskog ravnjaka (600 do 800 m) izdižu se Mount Ossa (1617 m, najviši vrh otoka), Mount Cradle (1545 m) i Ben Lomond (1573 m). Nizinske zone ograničene su na riječne doline (Tamar, Macquarie, Derwent, Gordon) i uski priobalni pojas. Rijeke su kratka toka; najdulja je South Esk, 252 km. Jezera su uglavnom ledenjačka ili umjetna. Klima je umjerena. Najviša područja imaju srednju temperaturu zimskih mjeseci nižu od 0 °C. Pod utjecajem zapadnih strujanja zraka najviše je oborina u zapadnom dijelu otoka (1000 do 2500 mm), a istočna obala i nizina znatno su suše (oko 600 mm). Šume (eukalipt, drvolike paprati) pokrivaju znatan dio Tasmanije. Pod zaštitom je oko 40% teritorija (rezervati, nacionalni parkovi, UNESCO). Stanovnici (495 354 st., 2011) uglavnom su potomci doseljenika; starosjedioci (Aborigini) čine oko 4% stanovništva (2011). Glavni je i najveći grad Hobart. Ostali su veći gradovi na sjevernoj obali: Launceston, Devonport i Burnie. Energetsku osnovu čine hidroelektrane, koje daju oko 90% električne energije Tasmanije. U novije doba grade se vjetroelektrane. Rudarstvo (cink, željezo, bakar, olovo, kositar, zlato, srebro, ugljen), obojena metalurgija (aluminij u Bell Bayu, cink u Risdonu kraj Hobarta), drvna, tekstilna (vuna) i prehrambena industrija (preradba stočarskih proizvoda) te proizvodnja cementa. Stočarstvo (3,3 milijuna ovaca i 0,7 milijuna goveda, 2005); poljodjelstvo (obrađuje se samo 2% ukupne površine); ribarstvo i marikultura (uzgoj lososa). U novije doba jako se razvilo vinogradarstvo. Izvozi se cink, aluminij, drvo, bakrena ruda, ovčja vuna i meso, ribe i rakovi. Glavna je zračna luka Hobart, a najveće su trgovačke luke Burnie (promet 4,0 milijuna tona, 2013–14), Devonport (3,5 milijuna tona), Bell Bay (na ušću rijeke Tamar; 3,2 milijuna tona) i Hobart (1,7 milijuna tona). Tasmaniji pripada i oko 1100 km udaljeno otočje Macquarie – Prvi stanovnici Tasmanije bili su Australci (Aborigini), koji su se na nj doselili prije približno 40 000 godina iz jugoistočne Azije. God. 1642. otkrio ju je kao prvi Europljanin nizozemski pomorac Abel Janszoon Tasman te nazvao Van Diemenovom Zemljom. Britanski pomorac Matthew Flinders oplovio ju je 1798. Isprva se Tasmania nalazila u sastavu Novoga Južnog Walesa, a 1825. bila je proglašena zasebnom kolonijom. God. 1831. završila je deportacija Australaca (Aborigini) s Tasmanije na otok Flinders, a do 1852. naseljavanje britanskih kažnjenika, u većem broju Iraca, na Tasmaniju. God. 1855–56. kolonija Van Diemenova Zemlja stekla je kolonijalnu samoupravu te službeno promijenila ime u Tasmania. Od 1901. nalazi se kao savezna država u sastavu Australskoga Saveza.
