struka(e): |

Vojnić, naselje i općinsko središte na Kordunu, 29 km jugoistočno od Karlovca; 1099 st. (2021). Leži na desnoj obali rijeke Radonje, na 146 m apsolutne visine, uz cestu Karlovac–Dvor–Bosanski Novi (BiH) i njezin ogranak za Veliku Kladušu (BiH). Proizvodnja keramičkih pločica i proizvoda od plastike (Kupljensko). – Na području današnje općine, na lokalitetu Lisine, pronađena je prapovijesna ostava iz XI. st. pr. Kr. Na prostoru današnje općine u srednjem vijeku postojala je hrvatska plemenita općina. U razvijenom srednjem vijeku bili su ondje podignuti utvrđeni gradovi Klokoč (XIII. st.) i Krstinja (XIV. st.), a uz njih i pavlinski samostan na lokalitetu Mali Petrovac (XIV. st.). U protuosmanskim ratovima Vojnić je bio važno uporište, a nakon osmanskog osvojenja u XVI. st. došlo je do iseljavanja hrvatskog stanovništva i naseljavanja pravoslavnih žitelja. Za Vojne krajine (XVIII–XIX. st.) naselje je bilo središte satnije te je u njem sagrađena pravoslavna parohijska crkva. U zaseoku Vučkovići (usred Petrove gore) bio je 1941. formiran Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Hrvatske, a na Petrovoj gori radila je Centralna partizanska bolnica. Općina se 1990. pridružila srpskoj pobuni i postala dijelom tzv. Krajine; hrvatsko stanovništvo bilo je prisiljeno na izbjeglištvo. Pod hrvatski suverenitet vraćena je vojno-redarstvenom akcijom Oluja god. 1995.

Citiranje:

Vojnić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vojnic>.