struka(e): povijest, opća

Weimar-Orlamünde [vại'mar ɔ'rlamyndə], plemićka obitelj podrijetlom iz Tiringije s posjedima u Istri. Moć su stekli u X. st., kada je Vilim II. Veliki od Weimara, zahvaljujući vjernosti iskazanoj bavarskim vojvodama, stekao naslov kneza Svetoga Rimskoga Carstva. Ženidbom njegova sina Popona I. Acikom, kćeri istarskoga grofa Vecelina, obitelj je stekla Istru, koju je rimsko-njemački car Henrik III. (1039–56) uzdigao na rang samostalne Istarske markgrofovije. Nakon Poponove smrti upravu nad markgrofovijom preuzeo je oko 1050. njegov sin Ulrik (Udalrich) I., koji je feudalnu anarhiju pokušao obuzdati sazivanjem sabora (1061), na kojem je svjetovnim i crkvenim odličnicima nametnuo obvezu održavanja mira na području njegove uprave. Sudjelovao je u pohodu rimsko-njemačkoga cara Henrika IV. na Ugarsku (1063), kojim je bilo riješeno pitanje nasljedstva ugarskog prijestolja, potom se oženio ugarskom princezom Sofijom Arpadović, sestrom budućih ugarskih kraljeva Geze I. i Ladislava I. te Jelene Lijepe, supruge budućega hrvatskoga kralja Zvonimira. Za iskazanu vjernost car mu je dodijelio dvadesetak kraljevskih posjeda u Istri, među kojima Buzet, Lupoglav, Boljun, Roč i Vranju. Umro je 1070., ubrzo nakon poraza što su mu ga nanijele ujedinjene snage hrvatskoga kralja Zvonimira, ugarskoga hercega Geze I. i ugarskoga kralja Salamona, u pohodu kojim je svojem upravnom području htio pripojiti hrvatski dio Istre. Upravu je u markgrofoviji preuzeo tada njegov brat Vecelin, koji je 1079. ponovno neuspješno pokušao pripojiti hrvatski dio Istre. To je ipak uspjelo sinovima Ulrika I., koji su iskoristili bezvlađe u Hrvatskom Kraljevstvu nastalo nakon smrti hrvatskoga kralja Stjepana II. (1090). Ulrik II. tada se odrekao markgrofovije u korist brata Popona II., ali je zadržao veći dio istarskih baštinskih posjeda. Poponovom smrću i carskom dodjelom markgrofovije na upravu Burkhardu od Moosburga, Ulrik II. povukao se sa svojih istarskih posjeda, koje je poklonio (1102) akvilejskomu patrijarhu. Umro je 1112. u Tiringiji kao posljednji izdanak obitelji.

Citiranje:

Weimar-Orlamünde. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/weimar-orlamunde>.