Weltschmerz [vɛ'ltšmɛrc] (njem.: svjetska bol), termin koji je nastao u doba romantizma (u Francuskoj mal du siècle), a skovao ga je Jean Paul da označi duševno stanje i uvjerenje kako zlo i patnja prevladavaju u svijetu te da se takav zao i nepravedan svijet ne može popraviti. U književnosti romantizma Weltschmerz se javlja u različitim oblicima i u različitih autora. Najočitije je zastupan u Patnjama mladoga Werthera J. W. Goethea, Renéu F. R. de Chateaubrianda, u pjesmama G. G. Byrona, G. Leopardija, N. Lenaua i u filozofiji A. Schopenhauera. Iako je Weltschmerz jedan od glavnih i najpopularnijih pojmova romantizma, on je zapravo vrlo stara pojava, naglašeni pesimizam u književnosti, filozofiji ili životu uopće, izraz pojedinca ugrožena i izmučena nepodnošljivim događajima u trenutku raspada normi i vrijednosti. Elementi Weltschmerza susreću se i u antici, kod Pindara, Sofokla, Euripida, Antistena i Marka Aurelija, u Bibliji, u srednjovjekovnoj misli i poeziji renesanse te u poeziji s kraja XIX. st. (fin de siècle).
