admirativ

traži dalje ...
struka(e): lingvistika i filologija

admirativ (prema kasnolat. admirativus: koji pokazuje čuđenje, divljenje).

1. Vrsta glagolskog načina kojim se izražava čuđenje izazvano kakvim neočekivanim događajem. Postoji u albanskom jeziku, a čest je u kavkaskim jezicima.

2. Uporaba pridjeva u pozitivu kojim se označuje najviši stupanj svojstva u uskličnim rečenicama, npr. Divna stvar!

Citiranje:

admirativ. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/admirativ>.