struka(e): |

akcent (lat. accentus).

1. U lingvistici → naglasak.

2. U glazbi, isticanje jednog tona ili akorda. Metrički akcent periodički se pravilno ponavlja, njegova je učestalost temeljni kriterij pri svrstavanju tonova u taktove i određivanju mjere. Tonove obilježene u notaciji određenim znakovima za dinamički akcent (<, v, sf, sfz, fz) treba posebno naglasiti. Melodijski akcent ističe redovito najviše tonove melodije. Agogički akcent neznatnim produživanjem motivički važnijih tonova znatno pridonosi razumijevanju glazbenog teksta.

3. Istaknuti dio nekog teksta, govora; naglasak, težište, bit.

Citiranje:

akcent. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/akcent>.