struka(e): religija | glazba | likovne umjetnosti
ilustracija
ANTIFONAR, Krštenje Isusovo, Zadar, Franjevački samostan

antifonar (srednjovj. lat. liber antiphonarius ili antiphonale), zbornik liturgijskih napjeva u Katoličkoj crkvi. Sadrži antifone, responzorije i himne oficija. Razlikuje se od misnog antifonara, koji se naziva liber gradualis ili gradual. Antifonar je prvi uredio papa Grgur Veliki, koji je u njemu skupio crkvene liturgijske pjesme. I graduali i antifonari u užem smislu riječi važno su vrelo za proučavanje crkvenoga pjesništva i glazbe. Antifonar je redovito velikih dimenzija (40 cm × 60 cm) i bogato iluminiran. U Hrvatskoj se očuvalo više rukopisnih iluminiranih antifonara iz XIV. i XV. st. u Zadru, Dubrovniku, Osoru, Splitu i Zagrebu. Najbogatije je iluminiran Antifonar zagrebačke stolne crkve Mr 10 (Liber antiphonarius cathedralis ecclesiae Zagrabiensis Mr 10), koji je u zagrebačkoj iluminatorskoj radionici naručio biskup Osvald (1466–99).

Citiranje:

antifonar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/antifonar>.