struka(e):

aorist (prema grč. ἀόρıστος: neodređen), vidsko-vremenski glagolski oblik u indoeuropskim jezicima kojim se izražava prošla radnja predstavljena kao da je dovršena čim je nastupila. Upozorava se na cjelovitost, a ne na faze radnje (za razliku od imperfekta). Pretpostavlja se da se značenje aorista kao prošloga svršenog vremena u slavenskim jezicima razvilo poslije, ali još uvijek u nepovijesno doba, a da je prvotno izražavao vid označavajući trenutnost djelovanja bez obzira na vrijeme. – U hrvatskom jezičnom standardu uporaba aorista nije stilski neutralna. Uglavnom se nalazi u tekstovima lijepe književnosti i najčešće služi za živahno pripovijedanje prošlih događaja (Navališe na neprijatelja. Htjede nešto reći.). Upotrebljava se i za izricanje relativne budućnosti (Odoh po majku.) i svevremenosti (Nesta vina, nesta prijatelja.).

Citiranje:

aorist. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/aorist>.