augustinci, više katoličkih, muških i ženskih redovničkih zajednica koje žive po pravilima sv. Augustina; konačni oblik pravilima dao je Benedikt iz Aniane (oko 750–821). Najpoznatiji su Regularni kanonici sv. Augustina i Pustinjaci sv. Augustina. Regularni kanonici sv. Augustina nastali su crkvenim reformama u XI. st. Najrašireniji su bili početkom XVI. st. Od 1959. više samostalnih kongregacija pristupilo je u konfederaciju s opatom primasom na čelu. Glavna su im područja djelovanja dušobrižništvo i škole. Pustinjaci sv. Augustina nastali su u prvoj polovici XIII. st. Imali su osobine prosjačkoga reda i brzo su se širili. Danas se dijele u tri ogranka: eremiti, rekolekti i bosonogi augustinci. Djeluju u misijama i školama; bosonogi augustinci žive u strogoj askezi. U hrvatskim se krajevima regularni kanonici spominju u Bonoštru (1198), Vaški u Podravini (1293–1462) te Irigu (1393). Nestali su vjerojatno još prije turskih osvajanja. Pustinjaci sv. Augustina spominju se u Garešnici, odnosno Gariću već 1273 (ruševine u Beloj Crkvi u Moslavini), u Križevcima na mjestu današnje grkokatoličke crkve i dvora (1325). Iz toga je doba očuvan gotički pečatnjak »brata Ivana iz Križa reda sv. Augustina«. Još se spominju u Iloku (1234) i Borovu (1427). Svi su ti samostani propali turskim osvajanjima. Iznimka je samostan s crkvom sv. Jeronima u Rijeci, što ga je 1315. osnovao grof Hugo Devinski. Riječki augustinci djelovali su do 1788; bili su učeni propovjednici, diplomati i sl. Red je dao više biskupa, a pripadao mu je i hrvatski blaženik Gracija iz Mula (1438–1508).
