struka(e): |
ilustracija
BAKLJA, P. Nurmi pali olimpijsku vatru na otvaranju OI u Helsinkiju 1952.
ilustracija
BAKLJA, paljenje olimpijske baklje u Herinu hramu, Grčka

baklja (pučki lat. facla za klas. lat. facula, deminutiv od fax: luč; usp. njem. Fackel).

1. Odcjepak ili snop pruća od crnogorice, štap ovijen lako gorivim (smolastim, voštanim) tvarima i sl. Baklje su se nekoć upotrebljavale kao rasvjetna tijela (spominju se već kod Homera) ili su se nosile u kultnim ophodima, plesovima i utrkama (lampadodromije kod Grka). U novije doba pojavljuju se bakljonoše s bakljama u svečanim prilikama (noćnim povorkama, bakljadama). Počevši od 1936. športaši prenose olimpijsku baklju, zapaljenu na žrtveniku u Olimpiji, u mjesto gdje se održavaju međunarodne Olimpijske igre.

2. U astronomiji, svjetlije mjesto na Sunčevoj površini, nalazi se na rubu ili u blizini Sunčevih pjega, prethodi im i ostaje nakon što pjege nestanu. (→ sunce)

Citiranje:

baklja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/baklja>.