struka(e):

bilingvizam (franc. bilinguisme, njem. Bilinguismus, prema lat. bilinguis: dvojezičan) ili dvojezičnost, usporedna upotreba dvaju jezika u pojedinaca ili u zajednici. U klasičnoj definiciji ističe se da je to sposobnost osobe ili stanovništva ili naroda da se vješto služi dvama jezicima bez vidljive veće sklonosti prema jednomu od njih. Katkad se govori o političkome bilingvizmu, što znači uporabu dvaju jezika u jednoj državi ili regiji: u Belgiji (flamansko-valonski bilingvizam), u Elzasu i Loreni (francusko-njemački bilingvizam). U obiteljima gdje su roditelji različitih narodnosti, djeca kao pravi bilingvi upotrebljavaju jedan jezik u razgovoru s ocem, a drugi s majkom. Bilingvizam kao lingvističku kategoriju proučavali su mnogi istaknuti lingvisti: Werner Leopold (1939), Einar Haugen (1953), Uriel Weinreich (1953), William F. Mackey (1956) i drugi. Njihovo se osobito zanimanje za bilingvizam osniva na činjenici što lingvistika smatra da teorija jezika u dodiru (kontaktna lingvistika) polazi od bilingvizma, a dvojezičnoga govornika smatra »mjestom jezičnog dodira«. Uloga bilingvizma u kontaktnoj lingvistici traži da se sam pojam bilingvizam redefinira. Haugen predlaže kao minimalni zahtjev da netko bude dvojezični govornik sposobnost da upotrijebi nekoliko rečenica na drugom jeziku, a Albert Richard Diebold čak dopušta da ih samo razumije. Pokušaj da se bilingvizam redefinira pokazuje kako se u lingvistici pojedini pojmovi mogu definirati na nekoliko načina.

Citiranje:

bilingvizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bilingvizam>.