struka(e): | | |

ciklus (lat. cyclus < grč. ϰύϰλος: krug).

1. Kružni proces; slijed mehaničkih, fizikalnih, kemijskih ili bioloških promjena (faza) u nekom sustavu, organizmu, koje ga, pošto su završene, vraćaju u prvotno stanje.

2. U astronomiji, razdoblje u kojem se neka astronomska pojava ponavlja istim redom: ciklus Mjesečevih mijena, (mlađak, prva četvrt, puni Mjesec ili uštap i posljednja četvrt), Sarosov ciklus itd. Kalendarski, 15-godišnji ciklus bizantske indikcije, služi za izradbu crkvenih kalendara, tj. za računanje datuma pomičnih blagdana (npr. Uskrsa).

3. U geomorfologiji, skup promjena u tijeku jednoga geomorfološkog procesa (erozijski ciklus, abrazijski ciklus i dr.).

4. U ekonomiji, gospodarsko kolebanje koje pokazuje određenu pravilnost smjene povoljnih i nepovoljnih gospodarskih stanja, tako da se periodično ponavljaju slična stanja i u svojem slijedu kroz određeno vrijeme zatvaraju neku vrstu kruga. Ta su kolebanja različita vremenskog trajanja, pa neki dugotrajniji ciklusi često u sebi sadrže više kraćih ciklusa. Po trajanju i vjerojatnom uzroku razlikuju se: Kitchinovi ciklusi – traju oko 3,5 god., povezani s kolebanjem zaliha, Juglarovi ciklusi – traju od 8 do 10 godina, povezani su s investicijskom djelatnošću, te Kondratjevljevi ciklusi – traju oko 50 godina, a povezani su s velikim promjenama tehnologije i organizacije proizvodnih procesa.

5. U povijesti književnosti, jedan od pojmova za okupljanje djelâ u obuhvatniju cjelinu. Udovoljava potrebi za utvrđivanjem prepoznatljive pripadnosti, kao kriterij okupljanja usmenoknjiževnih, mitskih, epskih, novelističkih, romanesknih i lirskih ciklusa ravnopravno se pojavljuju tema, lik(ovi), poprište zbivanja, vrijeme nastanka, žanrovske i kompozicijske strukture, nerijetko uz višestruka preklapanja. Rabi se za označivanje raznorodnih klasifikacijskih pojava: prijelazne ili pripremne oblike (umetnute novele u teoriji romana, lirske cikluse »zaokružene« pripovjednom intencijom), niz izgubljenih djela o kojima postoje tek pisana svjedočanstva (tebanske i trojanske epske kikličke pjesme), nedovršene (H. de Balzac, Ljudska komedija) i dovršene (M. Proust, U potrazi za izgubljenim vremenom) pripovjedne tvorevine.

6. U glazbi, skladba u više stavaka koji su povezani u cjelinu ili po sadržaju (F. Schubert, ciklus solo pjesama Lijepa mlinarica; B. Smetana, simfonijski ciklus Moja domovina) ili prema načelima određenoga višestavačnog oblika (suite, sonate, simfonije, koncerta). U užem smislu, ciklički je oblik višestavačna skladba u kojoj se ista ili slična tematska građa javlja u više stavaka ili u svima (H. Berlioz, Fantastična simfonija). Ciklički su oblikovane i polifonske mise iz XV. i XVI. st., u kojima se temeljna melodija (cantus firmus) ponavlja u svim misnim dijelovima.

Citiranje:

ciklus. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ciklus>.