crvotočine (Lycopodiaceae), porodica sa 17 biljnih rodova s približno 500 vrsta kozmopolitskih zimzelenih izospornih zeljastih papratnjača s viličasto (dihotomski) razgranatom stabljikom, gusto pokrivenom malim, uskim, nerazdijeljenim listovima. Stabljika je puzajuća, odnosno priložena uz tlo u koje se ukorjenjuje stabljičnim korijenjem. Pojavljuju se dva tipa listova: trofofili i sporofili. Trofofili su asimilacijski listovi zelene boje koji prekrivaju vegetativne dijelove biljke i stvaraju hranjive tvari putem fotosinteze. Postoje u različitim veličinama kako bi povećali asimilacijsku površinu (anizofilija). Sporofili su specijalizirani kao generativni listovi, bez klorofila i često žute boje, koji nose sporangije. Grupirani su u klasove (strobiluse) na izduženom dršku. Sporangiji proizvode izosporne truske. Iz trusaka se u vlažnu tlu razvijaju sitni repasti ili gomoljasti protaliji sa spolnim organima: muškim anteridijima i ženskim arhegonijima. Nakon oplodnje jajne stanice, u arhegoniju se razvija nova crvotočina. U nas pretežno u planinskim crnogoričnim šumama rastu vražji papak (Huperzia selago) i šumska crvotočina (Lycopodium annotinum). Kijačasta (Lycopodium clavatum) i sploštena crvotočina (Diphasiastrum complanatum) najčešće se nalaze na kiselim vrištinama i u brdskim šumama, dok je cretna crvotočina (Lycopodiella inundata) rijetka vrsta cretova.
