dekoncentracija (de- + koncentracija).
1. U psihologiji, trenutna ili trajnija nesposobnost usredotočenosti na određeni zadatak, uzrokovana npr. koncentriranjem na neku drugu zadaću, nezainteresiranošću ili nekim neurološkim defektima.
2. U pravu, prenošenje državnih upravnih poslova iz djelokruga središnjih organa na teritorijalno dislocirane ispostave tih organa bez mijenjanja odgovornosti. Ispostave nemaju pravne osobnosti i predstavljaju interne organizacijske jedinice središnjih državnih upravnih organa. U njima rade državni službenici podvrgnuti hijerarhijskomu usmjeravanju i nadzoru iz centra. Dekoncentracija je karakteristična za unitarne, centralistički uređene države sa skučenijom ulogom lokalne samouprave. Izraz je razvijen u francuskoj upravnoj doktrini, da bi se izrazila opreka prema (političkoj) decentralizaciji.