demarkativan (franc. démarcatif), u lingvistici, koji je svojstven jezičnim elementima što označuju granicu među jezičnim jedinicama. Demarkativni mogu biti fonemi, koji mogu stajati samo na kraju riječi, te tako označuju njezin kraj (npr. u starogrčkome od suglasnika na kraju riječi mogu stajati samo n, r i s), suprasegmentalna obilježja (npr. u hrvatskome silazni naglasci mogu stajati samo na prvom slogu u riječi, te tako obilježuju početak riječi), pojedine riječi (npr. u japanskome upitna riječ ka obvezno dolazi na kraju rečenice), intonacija, itd.