struka(e):

demarkativan (franc. démarcatif), u lingvistici, koji je svojstven jezičnim elementima što označuju granicu među jezičnim jedinicama. Demarkativni mogu biti fonemi, koji mogu stajati samo na kraju riječi, te tako označuju njezin kraj (npr. u starogrčkome od suglasnika na kraju riječi mogu stajati samo n, r i s), suprasegmentalna obilježja (npr. u hrvatskome silazni naglasci mogu stajati samo na prvom slogu u riječi, te tako obilježuju početak riječi), pojedine riječi (npr. u japanskome upitna riječ ka obvezno dolazi na kraju rečenice), intonacija, itd.

Citiranje:

demarkativan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/demarkativan>.