didaskalije (grč. δıδασϰαλία: pouka, uputa), u staroj Ateni, popisi drama izvođenih u dramskom natjecanju, s naznakom pisca, glumaca, mjesta i vremena natjecanja i uspjeha natjecatelja; nakon natjecanja uklesali bi se ti podatci u kamene ploče. U aleksandrijskih proučavatelja didaskalije su spisi u kojima su, prema Aristotelovim uputama, skupljeni svi podatci te vrste. U novije doba didaskalije su upute glumcima i redateljima o izvođenju neke drame (mjesto radnje, scenografija, svjetlosni efekti, izgled i karakter likova, kretnje, način govorenja). One mogu ali i ne moraju tvoriti dio tiskanoga dramskog teksta. Škrte u elizabetanskoj dramatici, opširnije od XIX. st., premda nisu namijenjene izricanju, katkada se svojim književnim kvalitetama izdvajaju u gotovo samostalnu cjelinu ili pak, kao u dramskoj avangardi XX. st., zapremaju glavninu dramske partiture.