diptih (grčki δίπτυχος: dvostruko složen).
1. U antici, dvije šarkama spojene i preklopive pločice od drva, slonove kosti ili plemenitih metala. Iznutra su bile premazane voskom po kojem se moglo pisati (bogato urešenih korica, tzv. konzularni diptih). Od IV. st. ukrašavaju se bjelokošću. U starokršćanskoj crkvi služili su za ispisivanje imena (živih ili umrlih) koja su se spominjala u bogoslužju.
2. Od srednjega vijeka diptihom se naziva dvodijelna oltarna slika.
