disciplina (lat.: nauk, obučavanje; učevni predmeti; red, stega).
1. Dio ili grana jedne znanosti, koja ima svoj posebni predmet i posebnu metodologiju, pa se uzima kao zasebna znanost. Tako su npr. paleontologija, embriologija, genetika itd. biološke discipline, tj. zasebne znanosti koje su se razvile i izdvojile iz biologije. Riječ disciplina označuje i dio jedne športske grane (npr. skok uvis, bacanje kugle itd. lakoatletske su discipline).
2. Stega, poslušnost, red, pokoravanje; obvezno izvršavanje uobičajenih normi i propisa utvrđenih pravilnikom, statusom i sl., koji određuju prava i dužnosti, ponašanje i djelatnosti članova neke organizacije ili zajednice radi postizanja određenih ciljeva: školska, radna, športska, stranačka, vojnička disciplina. Prema rigoroznosti disciplinskih propisa i oštrini sankcija protiv narušitelja discipline govori se o strogoj, željeznoj, oštroj, surovoj itd. disciplini. Autodisciplina (samodisciplina), dobrovoljno navikavanje pojedinca na rad i stegu, sustavan rad itd. Disciplinirati koga: upućivati ga da se podvrgne redu, kazniti ga.
