egzistencija (kasnolatinski exsistentia: opstojanje, opstojnost, tubitak), pojam izveden od latinskoga glagola ex-sistere, što u doslovnom smislu znači iz-stajavati. Time se označuje da nešto jest na temelju ili iz samoga toga »jest«, tj. da je bivstvujuće u svojoj egzistenciji, ovisno o svojem bitku (ontologijska diferencija). Dok u tradicionalnoj metafizici, i posebice u skolastičkoj filozofiji, bit (esencija) prethodi egzistenciji kao njezin temelj, u filozofiji egzistencije bit se konstituira tek u činu izvršenja same egzistencije, tj. ne postoji neka vječna i nepromjenljiva bitnost (J.-P. Sartre). Dok K. Jaspers razlikuje opstojanje (Dasein) kao razinu pukog osjetilnog tubitka i egzistenciju kao ono što prekoračuje (transcendira) to područje osjetilnosti i predmetno danoga svijeta, M. Heidegger razlikuje egzistencijelnu i egzistencijalnu razinu egzistencije. Dok se na prvoj tubitak ozbiljuje u svojoj prosječnoj svakodnevici i zapalosti (bačenosti) u svijet, na egzistencijalnoj se razini analiziraju oni modusi bitka tubitka u kojima na vidjelo izlazi neskrivenost (istina) bitka bivstvujućega uopće, a time i njegov smisao. U tom svojem dvostrukom značenju egzistencija je bitak onoga bivstvujućega koje stoji otvoreno za otvorenost (physis) bitka, u kojem ono stoji time što ta otvorenost iz-stajava (ex-sistere).
