struka(e): |

fi (grčki φεῖ, pheĩ, φῖ, phĩ; Φ, φ).

1. Dvadeset prvo slovo grčkog alfabeta, jedan od grafema koji su u alfabet uvedeni naknadno. Obilježava aspirirani bezvučni okluziv ph (u kasnijem, bizantskom izgovoru bezvučni labiodentalni frikativ f), a kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja petsto (φ′), odn. petsto tisuća (ˏφ).

2. U matematici, znak (φ) za kut.

3. U fizici, znak (Φ) za tok zračenja; znak (ΦS) za svjetlosni tok; znak (φ) za električni potencijal, poroznost, relativnu vlažnost i fazni pomak.

Citiranje:

fi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fi>.