friz (francuski frise < srednjovjekovni latinski frisium: obrub, ures, vjerojatno iz latinskoga Phrygium [opus]: frigijska [izradba]).
1. U antičkoj grčkoj i rimskoj arhitekturi jedan od građevnih elemenata koji nose krovište; horizontalna kamena greda između arhitrava i krovnoga vijenca sime. Na građevinama dorskoga reda friz je urešen nizom metopa i triglifa, što se naizmjence nižu jedan do drugoga. Na građevinama jonskog i korintskoga reda friz je urešen reljefima, što teku u neprekinutu slijedu i prekrivaju cijelu njegovu površinu. Po toj dekorativnoj primjeni postao je friz općenit naziv i za one kiparske radove koji u obliku reljefne trake teku duž vanjskih i unutarnjih dijelova građevine (friz na atenskom Partenonu). Srednji vijek primjenjivao je friz pretežito s biljnim i geometrijskim motivima, a u renesansi, uz friz s antičkim uresima, javljaju se i frizovi s epigrafskim tekstovima.
2. U umjetničkoj obradbi tekstila, naziv za obrubne urese ili ornamente u obliku dugačke vrpce na kojima se ritmički ponavlja ili varira određeni motiv.
